Ivan je uskočio u vremenski stroj i vratio se u vrijeme kada je Gitak krenuo u misiju spašavanja domaćeg humora čudotvornom spravom Unersetzlicher Lacheln Maister 2000. Podijelio je s nama neke zanimljivosti sa snimanja tog kultnog skeča.
Odakle ideja za ovaj skeč? Je li nastao kao reakcija na loš, amputirani domaći humor?
Ivan: Da, u to vrijeme je humor u Hrvatskoj bio amputiran, ali to je uključivalo i Gitak, jer je i Gitak (u to vrijeme) bio u Hrvatskoj. Domaća produkcija se tada svodila na javne radove, tako da se ništa bolje nije moglo ni očekivati. Danas je drugačija situacija, danas nema ni toga, pa se uglavnom uvozi inozemni humor, uglavnom proizveden u Kini.
Kako su Lokas, Mirković i Fodor reagirali na to što ste ih u specifičnom kontekstu spomenuli u skeču?
Ivan: Ništa posebno, samo nam je Fodor potajno otkazao ugovor na HRT-u što nam je saopćio na domjenku nakon posljednje epizode u sezoni. Još se vučemo po sudovima radi toga.
Tko je smislio naziv uređaja Unersetzlicher Lacheln Maister 2000 – ULM 2000 i kako ste došli do ideje za njega?
Ivan: Mislim da je to bio Mate, on je inače dobar lingvist. Uvjet je bio da naziv mora imati “2000” i “Maister”. Inače, ULM je grad u Njemačkoj u kojem se trebao proizvoditi, a nije. Još se vučemo po sudovima radi toga.
Možete li otkriti javnosti od čega se sastoji ovaj uređaj i kako ste ga sklopili?
Ivan: Uređaj sadrži zvučni procesor za električnu gitaru, zvučnike, kabele za sve to povezati i remenje za udobnost. Čak smo dobili patent za ovaj izum, samo što se ne vidi jer je na poleđini uređaja, a služi za olakšanu montažu.
Sjećate li se anegdota sa snimanja skeča?
Ivan: Snimanje scene parodije “Nad lipom” je potrajala malo duže, tako da su se Matija i Bernard dobrano opili pijući pive, a mene su boljele oči zbog dužeg gledanja u križ.
Tko je autor skeča unutar skeča, stand-up nastupa održanog 14.2.2008. godine u klubu „Sentiš“?
Ivan: Predložak je bio pravi nastup koji je Mate održao u Kerempuhu 2008. godine. Dakle, samo je naziv kluba izmišljen, ali s obzirom na naš tadašnji amputirani humor, nismo mogli smislit bolje.
Je li HRT u međuvremenu nabavio Unersetzlicher Lacheln Maister 2000 – ULM 2000? Kako je prošla kampanja skupljanja novca i je li se razina humora na javnoj televiziji podigla?
Ivan: Da, prodali smo HRT-u tri komada putem javne nabave za 120.000 kuna po komadu. Konzekventno je u javnosti izbio skandal. Još se vučemo po sudovima radi toga.
