Bernard i Mate su se vratili u prošlost i prisjetili snimanja kultnog skeča „Naša državna klinika“.

Čija je bila ideja da parodirate humorističnu seriju Naša mala klinika i napravite skeč Naša državna klinika? Tko je sve sudjelovao u scenariju?

Bernard: Uh, nije se lako sjetiti, skoro 20 godina je prošlo. Svi smo sudjelovali. Vrtjeli smo scenarij da ne bude baš smeće, ali nismo uspjeli. Puno informacija tražiš. Ionako ti nitko ne čita ove intervjue. Među nama. Za tvoje dobro.

Mate: Serija Naša mala klinika je bila zlostavljanje svekolikog pučanstva i jedna od najgorih igranih stvari u povijesti domaće produkcije. Originalni autor je Slovenac, to sve govori. Morali smo se narugati s njom. Svi smo sudjelovali u skeču osim onog napornog Ivana.

Gdje ste snimali i kako ste nabavili medicinsku opremu za skeč?

Bernard: Snimali smo u ambulanti Mertojak i u 3. Gimnaziji, MIOC-u, a to je scena u kojoj se Mate i ja grijemo jer nema struje u bolnici. Snimali smo to ispred učionice za matematiku u prizemlju. Ambulantu Mertojak sam ja sredio kod svoje doktorice opće prakse i snimali smo po noći kada nikog nema, ali nemoj to staviti, da ljudima ne radimo probleme. Kute i opremu smo imali u ambulanti, a u gimnaziji mislim da smo koristili mantile iz frizerskog salona moje majke.

Mate: Da, vratili smo se u našu Treću gimnaziju ovjenčani lovorikama kratkotrajnog uspjeha na HTV-u tada (nije bilo još poštena YouTube-a) i zahtijevali smo da nam se dopusti snimanje. Hodnici naše škole su malo bacali na bolnicu pa je tu bio razlog. Medicinsku opremu smo nabavili na Deep webu i obližnjem odlagalištu otpada što se nije pokazalo kao dobra ideja, pogotovo za rendgen.

Možete li podijeliti neke anegdote sa snimanja?

Bernard: Kao i uvijek nema ih baš. Profesionalci smo. Ipak, ova anegdota možda bude nekome zanimljiva. Pošto smo tada bili slaba produkcija i nismo mogli napraviti u montaži da Matija bude bez ruke on je pristao da mu je otkinemo samo da skeč uspije. Jebi ga, skeč nije uspio.

Mate: Taj vražji rengen se nije mogao ugasiti nego vađenjem kabela iz struje. Kada se otvaraju vrata u prvoj sceni, vidi se kako luduje. Srećom Marijo i Matija, koji su stajali iza, su nosili te neke olovne pregače koje smo isto našli na otpadu.

Kakve su bile reakcije na skeč i je li vas tko kontaktirao iz ekipe serije Naša mala klinika?

Bernard: Hvala Bogu nije nitko.

Mate: Đuro nas je jednom potapšao na dodjeli Večernjakove ruže, nije mu smetalo, ali opet možda ga i nije bilo briga.

Ovaj skeč nadovezuje se na skeč Moja Ksenija preko slične scene na početku i reklame Osiguranje Kraljević. Kako ste došli na tu ideju i zašto ste ih povezali?

Bernard: Pa osiguranje Kraljević valjda ima i dopunsko zdravstveno, zar ne? To nije samo parodija na Našu malu kliniku, već je skeč karikatura cijelog našeg zdravstvenog sustava. Kad sam bio dijete moj doktor opće prakse je na svaku moj bolest imao uvik isti odgovor: doma u toplo dva tri dana, čaja i limuna. Ako pitan može li što drugo on bi rekao: pa možeš i izvaditi krv ako hoćeš. Ali bio je kralj i djeca su ga voljela jer si uvik mogao dobiti ispričnicu bez problema za školu ili tjelesni.

Mate: To je slabo poznata činjenica, ali Osiguranje Kraljević je naš prvi poduzetnički pokušaj. Bankrotirali smo vrlo brzo jer smo privlačili sumnjive klijente visokim premijama na ozljede, nesreće i palež objekata. Malo smo se preračunali. To je jedan mali hommage propalom biznisu i podsjetnik da nisi sveznajuć ni svemoguć.

Jeste li s ovim skečem htjeli zaokružiti kritiku prema domaćoj produkciji serija?

Bernard: Ponavljan, nismo zaokružili ništa. Jednostavno se dogodilo trenutno kao tema koju nisi mogao izbjeći. Nismo mi baš ciljali na serije, domaće ili strane. Teme su se same nadovezale jer ponavljan da je tu i kritika našeg srednjovjekovnog zdravstva bila provučena. Slučajno naravno. Imali smo sreće.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here