Bernarda smo uhvatili u sitne noćne sate da nam ispriča kako je proteklo snimanje cool urbanog skeča Centrifuga.

Možeš li podijeliti neke anegdote sa snimanja skeča „Centrifuga“?

Bernard: Opet zazivate vraga s anegdotama. Za neke je stvari bolje da su zaboravljene. Sjećam se da smo snimali na dosta lokacija. Od studija TV Jadrana, u kojem se Mate i ja kuliramo, do prostorije na Spinutu (originalni studio Gitak TV-a) i nekih stanova članova Gitka. Evo jedna zanimljivost, ako je to uopće: voljeli smo uvijek nakrcati svaku sekundu skeča s raznim glupostima pa ako na primjer na 0:40 zaustavite sliku, vidjet ćete kad zumirate magazin Čistoća kako Valentin Brajković najviše voli miris čiste bluze i ostale natpise. Magazin Ispovjedaonica u skeču Moja Ksenija isto ima zanimljive naslove kad zumirate, a u albumu sa sličicama Anto Đapić na vrhu sličice ima vuka jer je jednom izjavio da je on vuk jer se ne može pripitomiti, dok Sanader jedini od zastupnika ima šahovnicu. Nismo perfekcionisti, ali volimo paziti na najsitnije detalje.

Odakle ideja za ovu temu i sjećate li se koju ste emisiju parodirali?

Bernard: Pa ideja i inspiracija za skeč bile su u to vrijeme bile sve tinejdžerske purgerske cool-urbane emisije koje tinejdžere drže totalnim idiotima. Ne samo u Hrvatskoj, već mislim i na MTV smeća koja su u to vrijeme preplavila eter. Tako da nismo mislili ni na jednu emisiju posebno.

Tko je smislio scenarij?

Bernard: Mislin da je prva ideja došla, kao i kod 60 posto drugih skečeva, od Mate i Matije kod Matije doma. Njih dvoje pukne najviše inspiracije kad su sami kod Matije doma. Ne pitaj me dalje. Oni su počeli i te prve scenarije raditi koji nikad nisu preživjeli do snimanja jer san ih pogotovo ja morao sve mijenjati pošto mi ego brani da glumim svakakva smeća.

Kakve su bile reakcije na skeč? Pogotovo što ste i ovaj put ubacili političku notu.

Bernard: Reakcije na ovaj skeč kao i na svaki naš su bile odlične. Ovo je jedan od boljih. Na račun tog skeča sam izgubio djevičanstvo, poslije imao trojac i čak par gay uleta. Nije moglo bolje. Ja ne znam gdje svi vide te političke note kojih nema. Zbog Peraxa možda? Pa veća je konotacija kad Marijo stvarno jede govna (a to niste primijetili?) iz wc školjke. Tu je politička nota da su u biti svi ljudi govna, a ne samo političari, ali tu notu nitko nije primijetio vidim.

Mislim da trebamo dati prostora i osvrnuti se na sjajnu debitantsku ulogu kćeri Matijinog lika iz skeča. Kako ste našli tako mladu glumicu i kako je prošao rad s njom?

Bernard: To je susjeda od naše kolegice Ivane Perkušić, čistačice što čita Business Today u skeču Politika, originalnog naziva Moment. Mala se zove Ana Zeljko. Sjećam se da se smijala non stop na snimanju, čak je ostao jedan take di ona umire od smijeha Matiji u lice kad je ovaj krene kao fol udariti. Dijete se smije na tekst i ne može drugačije, pa neka se smije s guštom barem. Sjetio sam se još jedne anegdote, iako nismo bolesni perfekcionisti, ponavljam. Matija u kadru drži u rukama, kad curica ulazi, Slobodnu Dalmaciju iz 1987. godine i ako zumirate vidi se naslov “Bijeli pomodreli Primorac pocrvenio“. Za one koji ne znaju radi se o utakmici Partizan – Hajduk 3:0, kad je crveni karton dobio Boro Primorac.

Otkud vam portabl televizor, kubura, odijelo za marka i stali rekviziti?

Bernard: Totalno su cool Matine majice kada umjesto Brazil, Italia i tih uobičajenih gluposti nosi skroz cool urbanu majicu Farski Otoci i to samo zato što mu je Papua i Nova Gvineja bila na pranju. Portabl televizor je iz Gitak studija ili ga je Matija rekviziter negdje nabavio. On bi uvijek nabavio sve. Pitaj Boga kako. Mi smo naučili da ga ništa ne pitamo, pogotovo ja, jer od portapaka iman klaustrofobiju. Svu robu za Komandanta Marka posudili smo od Splitskog HNK. Što god nam je trebalo oni su nam uvijek dali. Kako? Pitajte Matiju.

 

Uspjeli smo doći do najmlađe sudionice Gitak skečeva Ane najpoznatije po epizodnoj ulozi u skeču Centrifuga. Ako se pitate o kome se radi, možemo samo citirati njenu antologijsku repliku: „tatice, tatice, obrisala sam dizel motor svojom novom haljinom, a zatim sam umotala mrtvu svinju u nju.“ Za ovu priliku vratila se petnaest godina u prošlost i prisjetila snimanja ovog kultnog skeča, te podijelila brojne zanimljivosti.

Koliko si imala godina kad si glumila u kultnog Gitkovom skeču?

Ana: Iako se možda ne bi reklo, u Gitkovom skeču sam imala 11 godina, odnosno išla sam u 5. razred osnovne škole.

Iako si tada bila mala, sjećaš li se kako ti je bilo na snimanju?

Ana: Bez obzira što je prošlo dosta vremena, sjećam se trenutaka provedenih na snimanju. S obzirom da sam se tada prvi put susrela s ekipom iz Gitka, pamtim da sam se relativno brzo opustila za što je, prije svega, bila zaslužna pozitivna atmosfera koja je vladala među prisutnima.

Kako je došlo do toga da baš tebe izaberu za skeč?

Ana: Od prvog razreda osnovne škole pa nadalje bila sam članicom dramske skupine. Jako često sam sudjelovala u različitim predstavama. Moja tadašnja susjeda Iva, prijateljica s momcima iz Gitka, mi se obratila s pozivom da sudjelujem u njihovom skeču. Naravno, odmah sam pristala s oduševljenjem.

Jesi li postala “faca” među prijateljima zbog svoje poznate uloge? Jesu li te kasnije prepoznavali u društvu ili na ulici?

Ana: Mislim da je dovoljno reći da mi i danas, s napunjenih 26 godina, ljudi prilaze i obraćaju se s “tatice, tatice”. To mi je tijekom svih ovih godina postao glavni nadimak.

Koji ti je najdraži Gitkov skeč?

Ana: Kao jedan od najdražih Gitkovih skečeva navela bih “Košarku”. Kad je tek izašao sjećam se kako je bio jako popularan. Iako, naravno, lagala bih kad bih rekla da mi “Centrifuga” ipak nije najviše pri srcu.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here