Kako bismo doznali neke zanimljivosti vezane uz kultni skeč Stalak za lakat nazvali smo Matu i Bernarda koji su se spremno odazvali i vrlo rado s nama podijelili anegdote i informacije sa snimanja.
Otkud ideja za skeč „Stalak za lakat“?
Bernard: Meni je ideja došla iz glave, kada me jedan protivnički igrač na nogometu udario laktom u glavu.
Mate: Ideja je došla iz vlastitog doma. Inspirirala su me dva teško objašnjiva elementa u dnevnom boravku koja smo iz nekog razloga imali godinama. SL2000 i SL1000 bili su nekakvi stalci ili što već, čija mi je funkcija bila teško dokučiva, pa sam je ja sam pronašao.
Tko je izradio te rekvizite poznate kao SL2000, te SL1000?
Mate: Izradio ih je očito proizvođač nejasnog namještaja.
Tko je zaslužan za lik Unuka Darka i je li bilo improvizacije na snimanju tog kultnog dijela?
Mate: “Unuk Darko” je klasični stunt telemarketinga, svi ti zadovoljni korisnici ili pak žrtve nekorištenja određenog proizvoda su neizbježni ako želiš da se proizvod shvati ozbiljno.
Bernard: Improvizacije je svakako bilo na probama pa se tu iskristalizirao lik. Na snimanju nije bilo improvizacije, jer je snimanje uvik profesionalno.
Imaš li kakve anegdote sa snimanja skeča „Stalak za lakat“?
Mate: Mene je zabavljalo kako se Ivan nekontrolirano bacao na stanici pokraj Kauflanda, a sve kako bi dočarao opasnost izostanka stalka prilikom čekanja autobusa. Ostali “čekači” autobusa nisu se ni osvrtali jer je grad ionako pun svakakvih čudaka, pa ih ovo ponašanje nije iznenadilo. Također, navodno otac plave cure iz skeča, Sare, nije bio pretjerano sretan što je njena scena u skeču bila popraćena glasom u offu “…pri barenju pičoka..”.
Bernard: Nemam, nije ih bilo. Šta vi mislite da je nama svako snimanje rusvaj?
Otkud ideja za emisiju Mare Librum? Jeste li parodirali neku konkretnu emisiju i tko je sudjelovao u smišljanju teksta i scenarija?
Mate: Mislim da smo se htjeli narugati sa estradizacijom i banaliziranjem kulture i književnosti u domaćem medijskom prostoru, a opet, možda nismo uopće to htjeli, nego je bio u pitanju nekakav freestyle koji se oteo kontroli.
Bernard: Znam da se radilo o nekoj kulturnoj emisiji, možda iz The Fast Show-a. U tekstu i skečevima uglavnom svi sudjelujemo, a sami tekst se mijenja i po deset puta prije finalne verzije. Napisano na početku ne odgovara finalnom skeču nikada.
Zašto baš Franz Kafka?
Mate: Zato što nam je Kafka bio najdraža lektira radi podnošljivog broja stranica, za razliku od ubitačnih ruskih klasika.
Bernard: Zato jer je neutralan. Tolstoj je komunist, Krleža je pisac svih režima, Andrić je Srbin, a hrvatskih pisaca nemamo. Zato Kafka.
Tko je smislio kultni lik Dene koji je dobio svoje verzije i izvan ovog skeča?
Bernard: Moja genijalnost, naravno.
Mate: Ja sam ga krstio, ali mislim da ga je Bernard još 1998. godine (pobogu kako davno) izbacivao iz sebe povremeno u raznim društvenim prilikama zbunjujući i strašeći krupnije i starije od sebe.
Gdje ste snimali skeč i tko je zaslužan za scenografiju?
Mate: Skeč smo snimali u prostorima pokojne Splitske televizije, a scenografija je bila blue screen i nešto nalijepljeno kasnije u montaži.
Bernard: Da, a snimalo se i u portunu, na skalama i uredima Splitske televizije. Čak je i autobusna stanica ona ispred Splitske televizije.
Odakle ideje za Neobičnog idiota, Vruću Veroniku i Ivicu Olića?
Mate: Kad kažeš običan idiot, neobičan idiot se sam pozove u tok misli. Vruća Veronika je bila naša reakcija vezana za banalizaciju kulture na HRT-u. To znam, ali se ne sjećam na što točno. Olić se tada isticao pravim nogometaškim izjavama, pa ga je bilo savršeno ubaciti u raspravu o književnosti. Iako, da smo tada barem bili svjesni briljantnosti Hrvatina Gudelja…
Kako komentirate što ovaj skeč neki pamte kao Stalak za lakat, drugi kao Mare Librum, treći kao Kafka, a neki kao Čovjek kukac, mutant, kukac?
Mate: To samo znači da smo udrobili previše catchy fraza u taj skeč. Izgleda očito da smo slabo razrjeđivali skečeve tada.
Bernard: To je kao New Kids on the Block, svatko ima nekog svog miljenika.
Tko je napisao onaj filozofski uvod koji kaže da planirate „retrospektivno iščitati Kafkina djela kroz monolitnu prizmu današnje društvene stvarnosti“?
Mate: Izraz „Monolitna prizma“ je definitivno bila moja verbalna sraćka. Silno sam uživao dok sam to govorio.
Bernard nam se osvrnuo i na svoj kultni lik Dene, te analizu Kafkinog djela koja je postala kultna među fanovima Gitka.
Bernarde, je li se kod lika Dene radilo o improvizaciji ili si detaljno osmislio svoj lik? Po kome si ga napravio, ili je Dena pak univerzalni navijač, huligan?
Bernard: Lik Dene nastao je još u osnovnoj školi u nešto sirovijem izdanju, a kroz godine sam ga izbrusio. Improvizacije nije bilo na snimanju, već samo na probama. Dena je lik iz svakog kvarta u Splitu, jer svaki kvart ima barem jednog Denu i tu mislim čak i po imenu, ne samo po karakteru. Skupljao sam ga pomalo među navijačima na svim utakmicama Hajduka na kojima sam bio. Ako bih morao govoriti o utjecaju, najviše je utjecao jedan lik s Mertojaka koji je često stajao ispred moje osnovne škole. Njega sam prvo imitirao, a tek poslije sam ga nazvao Dena kako bi bio univerzalan.
Jesi li pripremio svoj analitičko-kritičarski dio o Kafkinom opusu ili ti je došao spontano?
Bernard: Došao mi je spontano, ali kao proces velikog razmišljanja. Na jednoj od proba mi je pala ideja na um jer smjer kojim smo tada išli nije nigdje vodio. Utjecao je također jedan skeč legendarnog Monty Pythona na moju izvornu ideju. Puno mi je pomogao. Inače svi znamo Kafkin opus, to je opća kultura, pa se tu nije imalo što izmisliti, već samo šaljivo prezentirati.
SL 2000 konačno je stigao! Klikni i kupi u našem službenom web shopu
Udri lajk, subscribe, podrži, posjeti https://gitak.tv/podrzi/
